Logo
   
USTAVNA RJEŠENJA U BH, OGRANI ENJA I IZLAZNA STRATEGIJA Print E-mail
   Danas  imamo veliki broj prijedloga promjene Ustava BH. Razvrstano po subjektima predlagača, to su: Političke stranke, Civilno društvo, Akademska zajednica, Međunarodna zajednica i ostali. Ukupno, iz svih subjekata, pristiglo je blizu 100 prijedloga promjene Ustava BH. Svi ovi prijedozi moglo bi se svesti na dvije konstatacije:
  1. Svi prihvataju popravka Daytonskog „ustava“ BH,
  2. Svi prihvataju da se taj popravak Daytonskog stava mijenja u proceduri u kojoj entitet RS ima pravo veta. 
Ne postoji odredba da se ičija diskusija iz javne rasprave treba usvojiti. Zato bi bili usvojeni isključivo oni prijedlozi koje hoće onaj ko ima pravo VETA, a to znači da bi mogla biti usvojena samo ona rješenja koja hoće etno-poltičke vođe iz entiteta nazvan Republika Srpska, a one žele slabu i nefunkcionalnu državu BH koja se mora podijeliti.   Zbog navedenih ograničenja, kod usvajanja ustavnih promjena u BH, procedura je važnija od sadržaja, jer se samo procedurom, po kojoj se otklanja pravo veta koje ima entitet RS, može doći do ustavnih promjena, koje bi dovele do proklamovanog cilja U.S i Evropske unije, da žele da država BH postane, jaka, funkcionalna, ekonomski samoodrživa. Postavlja se pitanje, zašto ne bi država BH imala još bolji ustav od ustava R.BiH iz 1991. godine. Odgovor je jednostavan, jer svaki drugi ustav bi tražio proceduru u kojoj entit RS ima pravo veta, pa bi, upotrebom veta RS mogli dobiti samo najgori ustav.  Povratkom Ustava Republike BiH dobili bi i  Srbi i Hrvati i Bošnjaci i sve nacionalne manjine. Svi narodi i sve narodnosti bi dobili, a niko ne bi izgubio. Izgubile bi samo etno-mafijaške strukture, koje su opljačkale narode, pa bi morale da se suoče sa zakonom pravde, da vrate tuđe, opljačkano. Povratkom Ustava Republike BiH dobile bi sve konfesije, dobilo bi Pravoslavlje, Katoličanstvo, Islam, Judeizam. Sve konfesije bi dobile i svi vjernici bi dobili, a niko ne bi izgubio. Povratkom Ustava R.BiH, sva sadašnja kršenja ljudskih prava u BH, prestala bi postojati, prestala bi se kršiti, jer je Ustav R.BiH bio u skladu sa svim konvencijama i ostalim aktima UN i Evropske unije. Država Republika BiH postala bi funkcionalna, ekonomski stabilna i održiva. Država R.BiH bi ponovo postala faktor stabilnosti i mira na Balkanu, u Evropi i svijetu. Većina političara iz Međunarodne zajednice ističu da je entitet Republika Srpska pravna činjenica, pa predlažu ustavna rješenja u BH, držeći se samo te pravne činjenice, ali bi morali znati da    su ćinjenice i postojeći međunarodni standardi : Povelja UN, Bečka konvencija, Evropska monvencija o zabrani kršenja ljudskih prava, a posebno presuda presuda Međunarodnog suda pravde ((ICJ). Svi pomenuti međunarodni standardi su nadređeni Daytonskom Ustavu. Znači, Daytonski mir DA, jer je međunarodna zajednica obavezna štititi državu Rtepubliku Bosnu i Hercegovinu, kao međunarodno punopravnu članicu U.N., a Daytonski Ustav NE, jer je suprotan svim mđunarodnim normama i standardima.  
USTAVNA RJEŠENJA U BH, OGRANIČENJA I IZLAZNA STRATEGIJATHE SOLUTION OF THE BH CONSTITUTION, LIMITATIONS AND EXIT STRATEGY 
U okviru ove teme prvo cemo dati ograničenja koja su ugrađena u Daytonski sporazum. Prvo ograničenje,  tiče se ugrađenenog  sistematska kršenja ljudskih prava na prostoru cijele države BH. Tako Bošnjak i Hrvat ne mogiu biti birani u Predsjedništvo BH i Dom naroda BH, samo zato ako stanuju u entitetu RS, a Srbi ne moguu birani  Predsjedništvo BH i Dom naroda BH samo zato što stanuju na prostoru F.BiH. Nadalje, predviđeno je gubljenje državljansta onim izbjeglicama koje su primile državljanstvo zemlje koja im je pružila utočište, ako ta država nema sklopljen ugovor sa BH o dvojnom državljanstvu.
Ekonomska, socijalna i druga životna ograničenja, koja se tiču svakodnevnog života, nastala su razgraničenjem entiteta, vodeći računa samo o liniji prekida borbi,, a suproto ekonomskim, radnim ljudskim i drugim potrebama i zakonitostima.
Jedno od bitnih ograničenja je neriješen položaj Hrvata, koji su postali obespravljeni nastankom entiteta, a posebno nastankom Republike Srpske iz koje su protjerani kao i Bošnjaci, a vratilo se tek 5% od broja koji su tamo živjeli prija ahgresije na R.BH.
Postojeće ograničenje je i sistematsko kršenje Evropske konvencije o zabrani kršenja ljudskih prava, po kojoj je svima zagarantovano korištenje imovine bez ometanja. Samo protjerivanje izbjeglica je ometanje korištenja lične imovina. Entitet RS osmišljenom, planskom zemljišnom politikom na osnovu, prisilno nametnutih zakona, sistematski je počeo oduzimanje zamlje Bošnjaka i Hrvata, izbjeglicama i protjeranim licima. 
 
Najteže ograničenje je ugrađeno entitetsko glasanje i obavezan konsenzus pri  izglasavanju odluka u Parlamentu BH. Entitetsko glasanje se pretvorilo u veto u RS,  fizičkim uništenjem, protjerivanjem, ometanjem povratka i otežavanjem opstanka nesrpskom stanovništvu
 
 
Tako je entitetu RS dato pravo da kontroliše čitavu državu BH, a državi BH nije data mogućnost da kontroliše rad entitet..
 
Zbog upotrebe prava veta od strane entiteta RS, BH ne može da otkloni iz Daytonskog ustava ono što čini BH nefunkcionalnom, a ne može da otkloni kršenje ljudskih prava.
 
Pored unutrašnjih ograničenja, autor navodi spoljašnja ograničenja, a tiče se međunarodnih standarda do kojih je došla civilizacija, a koji se krše ovakvim daytonskim ustavom BH i ponašanjem u praksi sljedbenika agresije i genocida..Ovdi prvenstvono se misli na internacionalno pravu, na Povelja UN, na ugovorno pravo, preciznije na 46. Bečke konvencije, kao repera  za internacionalne ugovore;, na Evropsku konvenciju o zabrani kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda;  na Konvenciju o sprečavanju genocid, kai na presudu Internacionalnog suda ravde o počinjenom genocidu u BH nad Bošnjacima..

Sva spoljašnja ograničenja, a koja smo naveli,  imaju karakter međunarodnih normi koje su iznad Daytonskog mirovnog sporazuma, a posebno iznad Daytonskoh „ustava“, koji je po imperativnim normama Internacionalnog prava JUS COGENS, Daytonski ustav BH nevažeći, baš zato što je u sklopu mirovnog sporazuma. Sadanji Daytonski ustav BiH je u suprotnosti sa svim navedenim međunarodnim normama i standarduima. Zbog svega toga, Međunnarodna zajednica bi se morala  pridržavati međunarodnih standarda, pri nametanju ustavnih rješenja za državu BH.Zbog upotrebe prava veta od strane entiteta RS, BH ne može da otkloni iz Daytonskog

Međunarodne zajednice je pokretala ustavne promjene, da BH postane funkcionalna.. Međutim, svi prijedlozi ustavnih promjena u sebi su skrivali sofisticiranu namjeru da prvedba tih promjena dovodi državu BH pred svršen čin nestanka i podjele na dvije odvojene države, koje bi svaka za sebe bile takođe neodržive.
 
Tako je Aprilski paket sadržavao samouništavajuć klauzulu ukidanja države BH. Prudski sporazum i Butmirski paket imali su u pozadini prenos vlaništva nad državnom imovinom sa države BH na entitete. Država BH bi ostala  totalno bez vlasništva i tako bi izgubla unutrašnji suverenitet i postane totalno nefunkcionalna i nesposobna da bude primljena u NATO i Evropsku uniju. Ni jedan prijedlog ustavnih promjena nije predviđao ukidanje navedenih ograničenja, bez kojih bi BH mogla postati funkcionalna i jaka.
 
Da bi Ustav BiH osigurao da država BH postane funkcionalna, ekonomski održiva, normirana u skladu sa međunarodnim standardima, morali i se odkloniti navedena unutrašnja ograničenja i uskladiti sa međunarodnim normama, koji su nadređenu Daytonskm ustavu BH. Znači, donošenje Ustava BH je imperativ opstanka države BH.
 Danas  imamo veliki broj prijedloga promjene Ustava BH. Razvrstano po subjektima predlagača, to su: Političke stranke, Civilno društvo, Akademska zajednica, Međunarodna zajednica i ostali. Ukupno, iz svih subjekata, pristiglo je blizu 100 prijedloga promjene Ustava BH. Svi ovi prijedozi moglo bi se svesti na dvije konstatacije:
  1. Svi prihvataju popravka Daytonskog „ustava“ BH,
  2. Svi prihvataju da se taj popravak Daytonskog stava mijenja u proceduri u kojoj entitet RS ima pravo veta. 
Ne postoju odredba da se ičija diskusija iz javne rasprave treba usvojiti. Zato bi bili usvojeni isključivo oni prijedlozi koje hoće onaj ko ima pravo VETA, a to znači da bi mogla biti usvojena samo ona rješenja koja hoće etno-poltičke vođe iz entiteta nazvan Republika Srpska, a one žele slabu i nefunkcionalnu državu BH koja se mora podijeliti.   Zbog navedenih ograničenja, kod usvajanja ustavnih promjena u BH, procedura je važnija od sadržaja, jer se samo procedurom, po kojoj se odklanja pravo veta koje ima entitet RS , može doći do ustavnih promjena, koje bi dovele do proklamovanog cilja U.S i Evropske unije, da žele da država BH postane, jaka, funkcionalna, ekonomski samoodrživa.Zavisno od procedure usvajanja ustavnih promjena imamo teoretski tri modela. Prvi model je popravak Daytonsakog ustava BH u Parlamentu BH, kojim se ne može izglasati Ustav BH koji bi državu BH činio funkcionalnijom, ekonomski održivom, zbog korištenja  pravo veta  na sve odluke Psarlamenta BiH, koje koriste etno-političke strukture u RS da bi zadržali, genocidom, stečeno stanje.  Drugi model je da OHR, iskoristi pravo koje mu daje Daytonski ustav, kao tumač Daytonskog sporazuma, pa da uz saglasnost PIC,  direktno ugradi odredbe Evrpske konvencije o zaštiti ljudskih prava, kako je dato u Članu 2 Daytonskog ustava. Tako bi bile otklonjene smetnje zbog kojih država BH ne može u NATO i Evropsku uniju.U sklopu tog prečišćavanja Datonskog ustava BH od odredbi kojima se krše ljudska prava, moglo bi biti otklonjeno i pravo na veto, jer ne može imati manjina pravo da kontroliše cijelu državu, a pogotovo ne može imato pravo da nastavi sa kršenjem osnovnih ljudskih prava i sloboda. Trći model ustavnih promjena je povrartak na Ustav R. BiH, kao izlazne strategije iz bosanskog gordijevog čvora.  Jedini način da država BH dobije ustav kojim bi postala funkcionalna, jaka, ekonomski i politički samoodrživa jeste povratak na ustav Republike BiH, sa kojim je država R.BiH primljena u UN i postala punopravna članica Ujedinjenih Nacija. Samo tako bi se izbjegla procedura da Republika Srpaka nema pravo veta, jer po tom ustavu entiteti nisu postojali, pa entiteti ne bi imali pravo izjašnjavanje o tom ustavu. Taj ustav je donesen u demokratskoj proceduri, odgovarao je svim narodima i svim narodnostima i za sve je bio bolji od sadašnjeg Daytonskog ustava.  Postavlja se pitanje, zašto ne bi država BH imala još bolji ustav od ustava R.BiH iz 1991. godine. Odgovor je jednostavan, jer svaki drugi ustav bi tražio proceduru u kojoj entit RS ima pravo veta, pa bi, upotrebom veta RS mogli dobiti samo najgori ustav.  Povratkom Ustava Republike BiH dobili bi i  Srbi i Hrvati i Bošnjaci i sve nacionalne manjine. Svi narodi i sve narodnosti bi dobili, a niko ne bi izgubio. Izgubile bi samo etno-mafijaške strukture, koje su opljačkale narode, pa bi morale da se suoče sa zakonom pravde, da vrate tuđe, opljačkano. Povratkom Ustava Republike BiH dobile bi sve konfesije, dobilo bi Pravoslavlje, Katoličanstvo, Islam, Judizam. Sve konfesije bi dobile i svi vjernici bi dobili, a niko ne bi izgubio. Povratkom Ustava R.BiH, sva sadašnja kršenja ljudskih prava u BH, prestala bi postojati, prestala bi se kršiti, jer je Ustav R.BiH bio u skladu sa svim konvencijama i ostalim aktima UN i Evropske unije. Država Republika BiH postala bi funkcionalna, ekonomski stabilna i održiva. Država R.BiH bi ponovo postala faktor stabilnosti i mira na Balkanu, u Evropi i svijetu. Velike sile, ali i sve članice U.N imaju veliki broj razloga koji ih obavezuju na povratak Ustava R.BiH. Prvi razlog je moralni razlog. Još 2007. godine, komentarišući kako su se Francuzi i Nijemci mogli za 12 godina po završetrku Drugog svjetskog rata pomiriti, a da to narodi u BiH ne mogu ni za 14 godina, Vilijem Montgoveri, u politićkoj analizi kaže: „Nakon Drugog svjetskog rata jasno se znalo ko je pobjednik, a ko je poraženi, i to je sve olakšalo. Zlo je jasno identificirano kao fašizam, a Hitler kao njegov lider. Nakon što su okupacione sile u Njemačkoj rigorozno zabranile svako izražavanje koje podržava tu ideologiju, ona je u Njemačkoj prestala biti politički faktor. Nije bilo rasprava o ratu, jer nije bilo nikoga ko bi branio nacističku filozofiju ili stavove. Gotovo svi ovi faktori koji su pomogli Francuskoj i Njemačkoj nedostaju u ovom regionu.“[1]  Poslije poraza Hitlera, niti jedan zapadni plitičar ne bi se usudio sastati sa sljedbenicima Hitlera, a u slučaju Bosne, zapadni političari se utrkuju, pa čak dolaze na noge sljedbeniicima agresora i počinioca ratnih zločina, uključujući i genocid, koji su počinjeni u BH.  Moralna je sramota svijeste organizacije Ujedinjenih Nacija, moralna je sramota svih zapadnih političara, koji podržavaju sadašnje stanje po kome  Bošnjaci –žrtve genocida moraju da žive pod vlašću institucija RS, Policije Republike Srpske, za koje je Svjetski sud pravde (ICJ) je 26. februara 2007. godine svojom pravosnažnom presudom u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore presudio: „Da je Srbija prekršila obavezu da spriječi genocid na što je bila obavezna na osnovu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koji se odnosi na genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.”  Sud je utvrdio da su genocid počinile vlasti i institucije Republike Srpske, posebno Vojska (VRS) i Policija (MUP) „Republike Srpske”. Upravo su zapadni političari, moralnim prećutnim odobrenjem počinjenih ratnih zločina, uključujući i genocid, razlog zašto se situacija u BH, 15 godina poslije Daytona, ne poboljšava, već se usložnjava.To je uticalo da Srbi kao narod  budu i ostanu zavedeni, da ne uviđaju sramotu da su samo Srbi, kao narod, do sada u istoriji proglašeni od (ICJ) Međunarodnog suda pravde, genocidnim, pa je dužnost zapadnih političara da pomognu srpskom narodu da se osvijesti, da se oslobodi kolektivnog sljepila i stega politike na vlasti, da sa sebe skinu sramotu genocida. To mogu samo odricanjem od svega što je stečeno genocidom, a prvenstveno odricanjem od Republike Srpske. Drugi razlog,  koji obavezuje velike sile na povratak Ustava R.BiH, su postojeći međunarodni standardi do koje je došla civilizacija i koji su nadređenu Daytonsakom ustavu. Prvenstveno Povelje UN, kao stožer internacionalnog prava, Bečka konvencija  (Član 46.), kao repera  za internacionalne ugovore, isključuje mogućnost da atributi suverenosti budu predmet međudržavnih ugovora; Prema Članu 51. i 52. ugovori doneseneni pod pritiskom su ništavni), pa i oni dobrovoljni ugovori, ako su rezultat nelegitimne volje pregovarača ako su pregovarali o onome za što po vlastitom ustavu nemaju mandat (član 49).  Internacionalni sud pravde (ICJ) je 26. februara 2007. godine svojom pravosnažnom presudom , utvrdio da su  institucije Republike Srpske, posebno Vojska (VRS) i Policija (MUP) „Republike Srpske počinile ratne zločin, uključujući i genocid.Na  osnovu normi Internacionalnog prava (JUS COGENS ), gradjani drzave Bosne i Hercegovine ne trebaju saglasnost entiteta nazvan Republika Srpska, kao institucije čija je vojska i policija osudjene od Internacionalnog suda pravde za agresiju i genocide niti imaju obavezui da traže saglasnst od drugih institucija čiji mandat potice na osnovu bilo kojeg sporazuma ukljucujuci i Dayton-ski sporazum. Na osnovu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, ništa ne može opravdati potčinjavanje gradjana Bosne i Hercegovine jurisdikciji ustavnog, pravnog i politickog uredjenja Daytonske Bosne i Hercegovine. Sumirajući sve civilizacijske kodekse i standarde koje je zapadna civilizacija usvojila radi sebe, onda je sramota čovječanstva ostaviti da žrtve počinjenih ratnih zločina i genocida u BH, ostanu da žive pod vlašću počinioca tih zločćina, pod vlašću entiteta Republika Srpska, koja finansira odbranu počinioca genocida. Tu duhovnu sramotu  U.N. mora sa sebe otklonuti, ukidanjem entiteta RS i vraćanje na ustav R.BiH. Ostanak Republie Srpske je suprotno temeljnim vrijednostima i idealima na kojima su utemeljene i počivaju Sjedinjene Amerićke Države i Evropska unija. Povratak Ustava Republike BiH obavezuje velike sile i UN i zbog ekonomskih  razloga. Navesti će mo naučno istraživačke podatke, koje je na međunarodnom simpozijumu povodom 15 godina Daytona, iznio Prof.dr Boris Tihi, vodeći ekonomista u BH. On je iznio je podatke do kojih je došao u svojim istraživanjima, skupa sa još timom uglednih ekonomista, da su ekonomski gubici koji su posljedice pokidanih ekonomskih veza entitetskom linijom veći od svih ratnih gubitaka zajedno. Sa tako velikim ekonomskim gubitcima, koji će se ponavljati svake godine, ne može se ići u Evropsku uniju i NATO, za što treba izdvojiti 4% od bruto nacionalnog dohotka svake godine. Ukidanjem entiteta, bila bi ukinuta entitetska linija, obnovile bi se ekonomske veze, pa ne bismo svake godine trpili tako velike gubitke , samo da bi oni koji su opljačkali narode, i dalje mogli pljačkati. Povratak Ustava Republike BiH obavezuje velike sile i UN i zbog ekonomskih  uništenja korupcije i radi betbjedonosnih razloga.Povratak na ustav R.BiH ukinuo bi korupciju etnoplitičkih struktura, koje su pravno nedodirljive u svom narodu koga prepadaju sa druga dva naroda i tako nastavljaju pljačkati. Samo tako je moguće ukinuti korupciju i potvoriti vrata stranim investicijama.  Neki kreatori politike u svjetskim centrima moći, polaze od pogrešne teze da su za konflikt u Bosni krivi samo postojanje Bošnjaka. Da je to totalno pogrešna teza, dokaz je da su Hrvati , uz pomoć Hitlera organizovali masovna ubistva Srba u BH u 1942, a ne Bošnjaci i da su Srbi počinili masovna ubistva nad Hrvatima u Hercegovinipred kraj rata 1945 , a ne Bošnjaci. U oba slučaja, stradanju Srba od Hrvata i stradanju Hrvata od Srba, Bošnjaci nisu učestvovali, osim možda pojedinačnih slučajava kad pojedinci nisu mogli izbjeći prinudnu mobilizaciju. Bošnjaci u istoriji, nikad nisu pobili ni Hrvate ni Srbe. Znači, Bošnjaci su faktički faktor stabilizacije u BH, a ne faktor konflikta, pa bi,  predpostavkom nestanka Bošnjaka u BH, sukom između Hrvata i Srba višestruko dobio na intenzitetu i bio bi pojačan faktor nestabilnosti na Balkanu. Znači, i kad ne bi bilo Bošnjaka, trebalo bi ih izmisliti u BH, zarad faktora suživota Srba i Hrvata. Druga jako pogrešna teza kreatora politike u svjetskim centrima moći je da onaj ko ima uza sebe Srbe, ima uza sebe čitav Balkan. Ta teza je mogla proći 19919 godine. Danas je obratno. Ko ima uza sebe Srbe, ima protiv sebe čitav Balkan.Dokaz za ovu tezu je kad je Hitler napao Srbiju, svi su bili uz Hitlera, a protiv Srbije. Takođe kad je U.S. priznala Kosovo, skoro svi narodi su ponovo bili uz U.S. a protiv Srbije.Razlog za to su što je Republika Srbija nastalča kooptiraanjem prostora drugih naroda. Tako Mađarska polaže istorijsko pravo na Vojvodinu, Rumunija na dio Vojvodine i Timočke Krajine, Bugarska polaže pravo na Istočnu Srbiju. Sa  Albanijom Srbija ima i danas otvorena teritorijalna pitanja, a Turska, Rusija, Francuska, Velika Britanija, a pogotovo Njemačka koja je po prvim popisom stanovništva 1919 godine imala u Vojvodini 500.000 Nijemaca, a zadnjim popisom Nijemaca gotovo da nema u Srbiji Ako se ne oduzme od Srba ono što su postigli gnocidom, da se vrati ono što nije njihobvo, što je tuđe, a to je uspostava Republike Srpske, već im to ostane kao nagradu za tako strašne zločine, onda bi sa ostankom Republike Srpske medjunarodna zajednica poslala cijelom svijetu dvije snažne poruke: prva poruka  da se zločin isplati i drugu poruku da svako ima pravo na zločin, kakvo je dato Srbima (Mađari, Rumuni, Bugari, Makedonci, Albanci, svi narodi , na svakom dijelu planete). Čitav rad međunarodne zajednice u BH, od Daytona do danas rezultira:·        Zaštita mehanizama opstanka projekta Radovana Karadžića, zaštita daytonskih mehazima kojima se krše ljudska prava, koje je instalirala međunarodna zajednica.·        Sprečavanjem povratka Bošnjaka u BH, tolerisanje ometanja ostanka  Bošnjaka i tako  radi na implementaciji raseljavanja Bošnjaka,  čime otvara skori sukob Srba i Hrvata. ·        Radi na tjeranju hrvatske mladeži iz BH, jer im politika HDZ nudio dio BH, za koji se tisplati ginuti, da bi potom u tako malom protoru BH za Hrvate, bili pljačkani od novopečenih hrvatskih tajkuna. ·        Obmanom Srba da bi im se isplatio ponovni pokušaj genocida nad Bošnjacima, kao da bi bilo ostavljeno Srbima da to sami odrade bez proširenja konflikta.  Praktićno MZ samo reprodukuje nezadovoljstva i kod Srba i Hrvata i Bošnjaka,  koja mogu eksplodirati u intenzitetu koji MZ neće biti u stanju da kontroliše. Kao dokaz za to navodimo:  Kod svakog od predhodno navedena uzroka pokretanje konflikta, obavezno bi se uključile ostale države na Balkanu, pa bi svijet mogao dobiti novi haos na Balkanu, Evropi i svijetu.  Pošto se, na prva dva načina ne mogu postići dogovori unutar BiH, u okviri Daytonskih institucija, gdje RS, postala na agresiji i genocidu, ima pravo veta nad cjelinom, to ostaje jedino teoretsko i praktično rješenje, a to je: Skidanje privremene suspenzije sa legalnog Ustava Republike Bosne i Hercegovine i vraćanje, tog legalnog ustava Republike BiH iz 1991. godine, na čitav prostor države BiH, kao što je to bila učinila hrabra Suzan Johnson, Supervizor za Distrikt Brko BiH, za prostor Distrikt Brčko BiH, koju je naslijedio Raffi Gregorijan i stornirao jedino pravo rješenje za BH.  U postupku povratka Ustava Republike Bosne i Hercegovine, ne treba se osvrtati na prijedloge nekih političara o sazivanju „Daytona 2“. Nova konferencija o Republici Bosni i Hercegovini ne bi mogla donijeti ništa pozitivno za narode  u BH, jer ima mnogo poledinaca na zapadu koji su prodali dušu i moral za novac, pa bi , tako moralno potkupljeni , radili na dugoročnoj šteti srpakog naroda na način da ostave da postoji Republika Srpska. Time bi kratkoročno pomogli Srbima pojedincima-ratnim profiterima, a dugoročno bi ostavili da srpski narod ostane na stubu genocidnog srama. Ne može se otklonuti kolektivna odgovornost srpskog naroda za počinjeni genocid, sve dok se srpski narod ne odrekne sveka onog što su posljedice počinjenog genocida, a posljedice su protjerivanje nesrba kojih je bilo 48% na prostoru koji je nazvan RS. Znači, nema otklanjanje kolektivne odgovornosti sa srpskog naroda dok se ne ukinu entiteti.  Prostoru Federacije ostavili svoje crkce, eparhije (od 6 eparhija 5 je ostalo u Federaciji BH) , ostavili su grobove svojih predka, a otišli na tuđe da budu vječiti okupatori na tuđem. Ostankom Republike Srpske, ostao bi vječiti izvor konflikta na prostoru Balkana, a bez mira na Balkanu, nikad ne može biti mirna Evropa, pa ni svijet.  Svi kojma je stalo do opstanka država B iH, ali do povratka onakve države BH u kojoj bi ponovo svi narodi i narodnosti bili svoj na svome na cijelom prostoru BH, dakle svi takvi treba da se uključe nabrojane frontove, da bi uspio prijedlog povratka na Ustav R.BiH.  Dilema, rat ili mir na prostoru države BH, trebala bi biti konačno prevaziđena, nakon strahota koje su pogodile sve narode i narodnosti, u vremenu agresije koju su na državu izvele Srbija i Hrvatska, sa namjerom da prekroje teritoriju Republike BiH u svoju korist.  Prostor države BH je dovoljan za življenje preko 40 miliona stanovnika, a čitava BH ima svega cca 4 miliona. Zašto se tući, gubiti živote i dobra, a dobijati invalide i polja smrti, kad bi se moglo u miru graditi suživot, graditi privredu, dobro živjeti svi. Nigdje u svijetu ne postoje tri naroda da su sličniji po izgledu, da im je jezik sličniji i međusobno razumniji. Zašto onda ratovati, kad je bolji mir i suživot? Sukob u BH nisu željeli ni prouzrokovali narodi koji u njoj žive. Sukob su osmislile sile zla izvan BH, podrstrekle agresore Srbiju i Hrvatsku da počine agresiju, a ohrabrile izvođače agresije u BH, Karadžića i njegove sljedbenike, kao i Bobana i njegove sljedbenike. Sukob u BH se održava i poslije Dytonskog sporazuma, jer ga reprodukuje Daytonski sporazum, a posebno ustav, kako smo naprijed naveli, pa je napuštanje ratnih opcija uslov da se dođe do zajedničkog cilja, a to je ono za što Međunarodna zajednica javno deklarira, a to ja funkcionalna država BH.  Uslov za to je da predstavnici velikih sila počnu raditi na djelu onako kako javno proklamuju i zagovaraju. Većina političara iz Međunarodne zajednice ističu da je entitet Republika Srpska pravna činjenica, pa predlažu ustavna rješenja u BH, držeći se samo te pravne činjenice, ali bi morali znati da    su ćinjenice i postojeći međunarodni standardi : Povelja UN, Bečka konvencija, Evropska monvencija o zabrani kršenja ljudskih prava, a posebno presuda presuda Međunarodnog suda pravde ((ICJ). Svi pomenuti međunarodni standardi su nadređeni Daytonskom Ustavu. Znači, Daytonsk mir DA, jer je međunarodna zajednica obavezna štititi državu Rtepubliku Bosnu i Hercegovinu, kao međunarodno punopravnu članicu U.N., a Daytonski Ustav NE, jer je suprotan svim mđunarodnim normama i standardima.
 




[1] Vilijem Montgoveri, Politićke analize za „DNEVNI AVAZ“, 10 Mart,2007.
 
< Prev   Next >