Logo
   
PONOVNI POKUŠAJ PREVARE SOPSTVENOG NARODA DA RASPODJELOM DRŽAVNE IMOVINE UNIŠTE DRŽAVU BiH Print E-mail
Piše: magistar Nurija Omerbašić 
Predsjednik Instituta za mir i suživot civilizacija Sarajevo i
Kandidat za PREDSTAVNIČKI dom Parlamenta BiH, 
Izborna jedinica 3A, Koalicija Snaga BiH, redni broj 4

Sarajevo, 26.08.2014. god.

PONOVNI POKUŠAJ PREVARE SOPSTVENOG NARODA DA RASPODJELOM DRŽAVNE IMOVINE UNIŠTE DRŽAVU BiH


1. Koliko je važno pitanje rješenja državne imovine?
Poslije Daytonskog sporazuma, ovo je najznačajnije pitanje opstanka države BH. Zašto? Pa zato što je pitanje VLASNIŠTVA isto što i pitanje SUVERENITETA države BH. 

Da bi obični narod ovo razumio, poslužit ćemo se uporednim primjerom sa privatnim preduzećem. Privatno preduzeće ima VLASNIKA i vlasnik preduzeća ima unutrašnji suverenetet. Vlasnik postavlja direktora preduzeća, kome dodjeljuje vanjski suverenitet. 

Analogno tome, u slučaju da se prenese VLASNIŠTVO nad državnom imovinom sa države na entitete i kantone, tada bi država BH izgubila unutrašnji suverenitet, a RS i Federacija, pa i kantoni bi stekli potpuni unutrašnji suverenitet, jer se suverenitet ne može dijeliti. 

Entiteti bi mogli posuđivati vanjski suverenitet državi BiH, ali ga mogu i povući kad god zažele, pa bi BiH, bez unutrašnjeg suvereniteta,  kao prazna ljuštura, ostala neko vrijeme dok jedan od entiteta ne povuče vanjski suverenitet. 

Država BH bila bi prazna ljuštura, koja bi postala totalno nefunkcionalna. Pošto nefunkcionalna država ne može u Evropsku Uniju ni u NATO, uslijedilo bi „MIRNO RAZDVAJANJE“ RS od ostatka BH. 

Odlukom Parlamenta BH, o prepisu vlasaništva nad državnom imovinom sa BH na RS, na prostoru nazvan RS, entitet RS bi bio i vlasnik državne svojine, ali i vlasnik sam nad sobom. Entitet RS bi izgubio omotač koji ga spaja sa ostatkom BH, postao bi „de facto“ samostalam, pa bi „de jure „postao samostalan proglašavanjem „MIRNIM RAZDVAJANJEM“.

2. Kakva je sadašnja ustavna i zakonska regulativa po pitanje državnog vlasništva?
- Po Daytonskom ustavu, država BH je vlasnik državne imovine, 
- Takođe po Daytonu, svi zakoni R. BiH su važeći dok se ne zamijene novim zakonom. Shodno tome, po Zakonu o pretvorbi društvene svojine koje je donijela Skuština R. BiH (Službeni list RBiH 33/1994), državna svojna pripada državi R. BiH, to jest državi Bosni i Hercegovini.  
- Važno je napomenuti da u Članu 1 tog zakona su pobrojana dobra koja su postala vlasništvo države BiH, među kojima su najznačajnija: javna dobra (prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi), društveni kapital pravnih lica na dan 31.12.1991. 
- Prema Sporazumu o sukcesiji država koje su nastale raspadom SFRJ, sva državna imovina pripada državi BiH. Taj sporazum je međunarodnog kraktera i sa njim nema poigravanja.
- Napokon, Ustavni sud BiH je donio Odluku po pitanju vlasništva nad državnom imovinom BH, kojom je presudio da je država biH vlasnik cjelokupne državne imovine.

Ovim je pobrojana legalna legislativa. Nasuprot tome imamo nelegalnu legislativu, a čine je:
- Zakon o prenosu sredstava iz društvene u državnu svojinu (Službeni list RS 4/93) u  „Republici srpskoj“ koji je donešen u 1993. godini (znači, prije Dejtona) pa je zato nelegalno  donesen!
Ključna odredba ovog Zakona je u članu 3, koja po teritorijalnom principu određuje da sva društvena sredstva na teritoriji ¨Republike srpske¨ postaju državna svojina.  Ovdje je bitna odredba da na nižim nivoima nije ništa određeno, već je sve skoncentrirano na nivou ¨RS¨, koja tada nije legalno postojala.
- U 2007 godini, u RS je doneseno autentično tumačenje toga Zakona (Službeni glasnik RS 74/2007) koje glasi: Svojina koja je postala državna na osnovu člana 3 Zakona o prenosu sredstava društvene u državnu imovinu, upisati će se u zemljišnim knjigama kao svojina Republike Srpske.  Dat je nalog svim zemljišnoknjižnim uredima da po službenoj dužnosti, umjesto društvenog i državnog vlasništva, izvrše upis vlasništvo Republike Srpske.

3. PRIJE 3-4 GODINE OHR JE INSISTIRAO NA RASPODJELI DRŽAVNE IMOVINE. ZAŠTO VIŠE OHR NE INSISTIRA NA RASPODJELI?
Prvo moramo podsjetiti čitaoce da je postajojao plan planetarne prevare Bošnjaka sa državnom imovinom. 

Prevaru je neko osmislio mudro i podijelio u etape, vremenski razdvojene, da se zaboravi predhodna etapa, kad se odlučuje o sljedećoj etapi. Ono što je vidljivo, prevara počinje pogrešnom odlukom Vijeća ministara BH još 2004. godine, po kojoj državna imovina ne obuhvata prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi, društveni kapital pravnih lica. Kako bi prevara, ako se otkrije,  izgledala što manja, izmišljen je model da se pod državnom svojinom nazove samo ono što je bila imovina JNA ili imovina nekih institucija SFRJ, kao policijske postaje, zavodi itd (vidjeli smo to na primjeru opštine Olovo), a društvena svojina da se nazove javno dobro. Vrh SDA je bio bedem odbrane ovako pogrešne definicije državne imovine. Za takvu definiciju uspjeli su angažovati i neke profesore univerziteta, koji su, pritisnuti ekonomskom prinudom, podržavali tu definiciju, ukazujući na enciklopedije u kojima su pašnjaci, šume... nazvani javno dobro. Uporno su bahato odbijali stav da je, naprimjer, pašnjak i javno dobro, ali istovremeno i državna svojina. 

Sljedeću etapu vrši OHR tako što  je, umjesto problema povratka izbjeglica, postavlja problem državne svojine kao veliki problem i ubacuje u (5+2) uslova za zatvaranje OHR, pa je pitanje RJEŠENJA državne imovine ušlo i u odluke Vijeća za implementaciju mira (PIC). Zatim OHR riječ RIJEŠITI svojevoljno tumači podijeliti, pa predlaže da, od cjelokupne imovine, država BH zadrži za sebe samo one objekte i lokacije na kojima su objekti institucija države BH (zgrada Predsjedništva BH, Vijeća ministara  i nekih ministarstava). Ovim, OHR praktično amnestira stanje u RS, i predlaže da tako bude i u F BH, pa bi tako država BH ostala bez VLASNIŠTVA nad državnom imovinom. 

Da bi prevara bila uvjerljiva, OHR vrši popis državne imovine, i u javnosti širi uspješnu propagandu da OHR u saradnji NATO tima, koji je angažovao domaće i strane eksperte vrši popis državne imovine na cijelom prostoru BH. 

Dana 23.12.2009., OHR-a je organizovao pompeznu konferenciju za štampu, na kojoj je objavio da je  OHR , uz asistenciju NATO eksperata, popisao svu državnu imovinu, a popisni materijal predao Predsjedništvu  Bosne i Hercegovine.

Uvidom u popisnu dokumentaciju OHR-a, nalazimo da je popisano 351,076.398 m² i to prikazano u m2, kako bi ispalo mnogo. A to je samo 351 km². Tih 351 km² u odnosu na ukupnu državnu imovinu od 27.652,96 km² je 1,27% od ukupne državne imovine. Primjera radi, na opštini Olovo popisano je samo 1.243 m² državne imovine,a sačinjavaju je lokacija zgrade opštine na površini od 717 m² i dvorište starog MUP-a površine 526 m², a sva ostala imovine, nepregledne šume, pašnjaci, to je nekad bila društvena svojina. Znači, u popis OHR nije uključena državna imovina koja se nekad zvala DRUŠTVENA svojina, a čine je : pašnjaci, šume, livade i ostala prirodna bogastva.

Pravi stručnjaci su odmah našli kontradiktornost u popisu OHR. Jer načelno nije popisana nekad zvana društvena svojina (prirodna bogastva: šume, pašnjaci..), a u samom popisu OHR , navedeni su neki pašnjaci i šume, koje obuhvata nacionalni park „Sutjeska“. Drugo, ispravnost popisa OHR demantuje i pomenuti Zakon R.BiH, o prenosu društvene svojine, koji u članu 1 navodi da državna svojina obuhvata sva prirodna dobra. Na kraju, da su zavirili u zemljišne knjige, našli bi da su pašnjaci, šume.. takođe državno vlasništvo.

Na TV istupima čelnici vrha SDA su izjavljivali da je ono što je popisao OHR državna imovina, a pašnjaci, šume..., da je to imovina BH, ali ne i državna imovina. Takvim neutemeljenim izjavama rukovodstvo SDA se potpuno kompromitovalo, jer su znali da je državna imovina i imovina  BH jedno te isto, pa neposredno impliciraju da BH nije država.

Da ponovimo, zašto je važno da se proglasi da prirodna bogastva (pašnjaci, šume, livade,, ) ne spadaju u državnu imovinu? Zato što bi prihvatanjem raspodjele 1,27% državne imovine, koju je popisao OHR po teritorijalnom principu,  tom odlukom bi se pokrila otimačina 98,73% državne imovine u dejtonskoj tvorevini Republici srpskoj, koju je izvršila takozvana Republika Srpska još 1993. godine, dakle, prije Daytona. Praktično raspodjelom samo 1,27% državne svojine , sva bi se državna svojina prenijela sa države BH na entitete.

Pošto se radilo o stvarnoj prijetnji nestanku države BiH, jer su dvije najveće stranke SDA i SDP radile na prevari sopstvenog naroda, a OHR to koristio da da provede svoj zadatak da Bošnjaci sami izvrše ukidanje države putem prepisa vlasništva nad državnom imovinom, shvatili smo uInstitutu za mir i suživot civilizacija, Sarajevo,  da je pred nama težak zadatak, kako dokati da nisu u pravu ni OHR, ni vrh SDA i SDP, koje su podržavali i neki univerzitetski profesori.

Konačno dobijanje bitke omogućio nam je nesvjesno  OHR, kad je predao 3 diskete o popisu državne imovine u ruke trojici članova Predsjedništva BiH. Diskete OHR su nam omogućile da dobijemo bitku na ekspertnom duelu. Pošto eksperti NATO i OHR nisu znali objasniti zašto se neke parcele sa kulturom pašnjaka i šuma u nacionalnim pakovima nalaze na popisu, a milioni drugih parcela istih kultura, nema u popisu, sa tim smo ih ubijedili u neispravnost popisa državne imovine.

Dokazali smo da su pašnjaci, šume, .... da su sve to i javna dobra, ali i državna svojina. To se poklapalo sa odredbama Zakona o pretvorbi društvene u državnu svojinu. 

Tada smo uputili otvoreno pismo OHR i članicama PIC-a, u kome smo napisali da će Institut za mir i suživot civilizacija odaslati dopise u sve članice UN na ruke Predsjednika država i Vlada svih članica UN, u kome će navesti da OHR , predlažući rješenje u kome bi država BH izgubila unutrašnji suverenitet, da OHR praktično radi na rušenju suvereniteta države BH i na potkopavanju integriteta države BH.

Taj dopis je prekinuo dalje insistiranje OHR na raspodjeli državne imovine na entitete.

Poslije smo vrh SDA ubijedili u neispravnost shvatanje pojma državne imovine i u katastrofalne posljedice, pa je Predsjednik SDA gosp. Tihić uputio zahtjev Ustavnom sudu BiH da presudi čija je državna imovine. Poznato je javnosti da je Ustavni sud presudio da je sva državna imovina države BiH, a ne entiteta.

4. POSLJEDICE PRENOSA VLASNIŠTVA NAD DRŽAVNOM IMOVINOM SA DRŽAVE BIH NA ENTITETE
U nastavku navodimo samo neke posljedice koje bi nastale po državu BiH, ako se vlasništvo nad državnom imovinom prenese sa države BiH na entitete i niže nivoe:
- Prenos VLANIŠTVA nad državnom imovinom sa države na entitete, entiteti bi konačno legalno dobili čitav unutrašnji suverenitet, poklonjen i priznat od Bošnjaka, a država BH bi ostala totalno bez unutrašnjeg suvereniteta, što bi bio kraj i konačan nestanak države BH.
 - Kad bi entiteti postali vlasnici državne svojine, tada bi država BH postala TOTALNO NEFUKCIONALNA. Bez vlasnistva nad imovinom, država BH ne bi mogla biti garant za medjunarodne zajmove, ne bi mogla potpisivati ugovore o vanjskom zaduženju,  a entiteti se ne mogu pojavljivati kao garanti u medjunarodnim finansijskim institucijama, pa se ne bi imao ko potpisati za novo vanjsko zaduženje . 
- Ako država BIH prestane biti vlasnik državne imovine, tada bi entiteti postali vlasnici pograničnog prostora prema susjednim državama, a državna granica prestala bi biti državna, već bi postala entitetska sa naše strane, pa samim tim entiteti postaju države. BH more bi pripalo samo jednom entitetu, ili kantonu ili opštini Neum. Katastrofa!!!
- Ako pođemo od jasnog saznanja da je državna imovina i nebo iznad BH, onda podjelom neba, jasno je da se definitivno dijeli država BH.
Sa pravom nad VLASNIŠTVOM nad imovinom, entiteti bi stekli i vlasništvo sami nad sobom, jer kad entitet postane vlasnik državne imovine, postaje država,  pa bi entiteti postali de fakto suverene države;
Prenos VLASNIŠTVA nad drzavnom imovinom sa države na ENTITETE jednako je  MIRNOM  RAZDRUŽIVANJU RS od BH
- Ispalo bi da su entiteti stariji od države BH, kao što žele nametnuti iz RS da je BH stvorena u Daytonu. Ako bi prošla ta teze, onda za stvaranje BH su bila potrebna dva entiteta, a za razvaljivanje države bio bi dovoljan samo jedan, RS. Znaci da bi pristanak na takvu tezu bio naizgled ustupak radi izbjegavanja radikalizaije, ali bi to praktično bila najveća radikalizacija, jer bi tako „de facto“ ukinuli državu BH.
- Totalno nefukcionalna  država BH ne bi mogla u NATO, što je nedavno potvrdio Generalni sekretar NATO, riječima „Sve dok Ministarstvo odbrane BH ne postane vlasnik nad vojnom imovinom, država BH je nesposobna da bude primljena u NATO. 
- Totalno nefukcionalna  država BH ne bi mogla biti primljena ni u Evropsku Uniju, jer bi postala totalno nefunkcionalna, a kao takva ne može biti član Evropske unije.
- Republika Srpska bi snazno počela ekploatisati osvojeni suverenitet, pa bi njen referendum tada bio legalan, poslije prepisa vlasnistvanad državnom imovinom sa države na entitet. Prakticno, RS bi stekla poziciju koju je imala Republika BH u sastavu SFRJ, kad se BH legalno otcijepila od SFRJ.
- Medjunarodna zajednica bi izgubila sve adute da spriječi otcjepljenje RS od BH, jer prepis vlasnistva nad drzavnom imovinom nije učinila medjunarona zajednica, već bi se tumačilo da je to želja i dogovor samih lidera unutar BiH, tacnije da je to volja i želja cijelog naroda u BH, pa bi medjunarodnoj zajednici ostalo samo da konstatuju da podržavaju unutrašnji dogovor entiteta. 
- Da bi sebi skratila muke, medjunarona zajednica bi samo pristala na „MIRNO RAZDVAJANJE RS od ostatka BH“,sto bi imalo katastrofalne posljedice na mir u BiH, Balkanu, Evropi, pa i šire. 

5. PONOVNI POKUŠAJ USVAJANJA ZAKONA O RASPODJELI DRŽAVNE IMOVINE NA ENTITETE- PONOVNI POKUŠAJ PREVARE NARODA

Mi u Institutu za mir i suživot civilizacija imali smo priliku da vidimo nacrt Zakona o raspodjeli državne i vojne imovine, koju su zajednički bile predložile SDP i BBI (prema diskusiji delegata ko je predložio) Nacrt Zakona je povučenje, vjerovatno zbog predizborne kampanje. U tom prijedlogu je, ovaj put stranka SDP bila ponovo osmislila način kako da prevare sopstveni narod. 

U novom prijedlogu Zakona od SDP predloženo je ponovo da se raspodjeli onih 1,27% državne imovine koja je bila u posjedu JNA, policije i Saveznih zavoda, pa kad se raspodijeli tih 1,27% na teritorijalnom principu, onda bi se prećutno i sva ostala imovina podijelila po teritorijalnom proicipu. To znači da sve što je na prostoru nazvan entitet RS. bi pripalo entitertu RS, a sve ostalo entitetu F.BiH, dok je Distrikt Amandmanom oko Brčkog već podijeljen na po 50% svakom entitetu. Znači, sadašnje vlasništvo nad državnom imovinom bi bilo prenešeno da  u vlasništvo entiteta, pa bi država BiH ostala potpuno bez vlasništva nad državnom, što bi značilo kraj države BiH

Novina oko inovirane prevare sopstvenog naroda u režiji SDP je ta, da u OBRAZLOŽENJU tog prijedloga stoji da se ne raspodjeljuje državna imovina kao što su pašnjaci, šume itd,. Ovo je neukusan pokušaj prevare neukih, jer obrazloženje prijedloga zakona je lažno, obrazloženje nestaje samim izglasavanjem i objavljivanjem zakona, a ostaje samo ono što je u tekstu zakobna

Kad već govorimo o prevari, želimo naglasiti još i ovo da je ovo jedna u nizu pokušaja prevare. Najgora je bila PREVARA sa Aprilskim paketom. Da je usvojen, danas ne bi bilo države BH. U ovom tekstu nećemo više oko  Aprilskog paketa je to pitanje zaslužuje detaljno objašnjenje, koje šaljemo u drugom tekstu.

„Prudski sporazum“ je bio prevara, a u centru prevare i kod „Pruda“ je bilo pitanje državne imovine po kome je bilo potpisano da država BiH nema uopše vlasništva nad državnom imovinom. I „Butmirski paket“ je u cenrtu prevare imao raspodjelu državne imovine. Sve to pokazuje koliko je bitno pitanje državne imovine, ali i koliko je bitno da narod to zna i da ne dozvoli da na prevari ostane bez države BiH. Najveća opasnost da prevara uspije jesu izdajnici Bošnjaka,  jer bez pristanka Bošnjaka u Skuštini BiH, ne može proći ni jedan zakon, pa ni zakon o državnoj imovini.

6. KAKO JE NAJBOLJE RJEŠENJE PITANJA DRŽAVNE IMOVINE ZA DRŽAVU BH?

Napominjemo da je najbolje i jedino ispravno rješenje da se PRVO VLASNIŠTVO nad cjelokupnom državnom imovinom uknjiži  na džavu BiH. Država BiH ostaje vlasnik nad državnom imovinom za sva vremena. Iza toga se mora donijeti Zakon o KORIŠTENJU državne imovine na nižim nivoima. Posebno podvlačimo o KORIŠTENJU , a ne o prenosu VLASNIŠTVA. Na osnovu Zakona o korištenju državne imovine, svi niži nivoi mogli bi koristili državnu imovinu, a ne bi smo imali posljedica koje su naprijed navedene, ako se umjesto korištenje imovinom. prenese VLASNIŠTVO nad imovinom sa države na entitete i  niže nivoe. Zakon o korištenju državne imovine je dovoljan da se imovina racionalno koristi, a da se sačuva suverenitet i teritorijalni integritet države BH.

Shodno tome, kao zaključak, ni jedan BH političar ne smije se složiti da se VLASNIŠTVO nad državnom imovinom prepise na entitete i niže nivoe, jer bi sa tim pristankom, praktično pristao na uništenje država BiH. Političar koji pristane da se vlasništvo nad državnom imovinom uknjiži na entitete, praktično postaje grobar BiH.

SDA je bila čelna stranka u pokušaju prevare sopstvenog naroda („PRUD“, „Aprilski paket“, „Butmirski paket“, „državna imovina“). Sad su mnogi u vrhu SDA shvatili suštinu oko državne imovine, ali nemaju snage da priznaju totalne greške oko pokušaja prevare sopstvenog naroda, dok nisu bili shvatili posljedice takve prevare. Duboko sa nadamo da će savjest čelnih političara i u vrhu SDP, ali i kod ostalih stranaka koje još podržavaju raspodjelu vlasništva nad državnom imovinom, nadvladati nad dnevnom politikom, te da neće ostaviti sramnu mrlju  na svoje potomstvo koja se ničim, za sva vremena ne bi mogla otkloniti.

7. POZIV VODITELJIMA NA SVIM MEDIJIMA DA TRAŽE IZJAŠNJAVANJE STRANAKA ¸ALI I POJEDINACA OKO PITANJA DRŽAVNE IMOVINE

Mnogi  voditelji na radiu, a pogotovo na TV  se boje da budu direktni u razotkrivanju stavova političkih stranaka i pojedinaca-kandidata na visoke funkcije oko otvorenih glavnih pitanja od kojih zavisi sam opstanak države BiH, ali i izgradnja funkcionalnosti države.

Zato predlažemo da se pitanje VLASNIŠTVA državne imovine nametne, kod svih medija, kod svih RTV kuća  i to više puta, pa da se političke stranke i kandidati za članove Predsjedništva izjasne po pitanju državne imovine, da birači znaju kako je koja stranke obećala  da će glasati po pitanju VLASNIŠTVA nad državnom imovinom, pa da poslije izbora ne mogu glasati drugačije od onoga kako su obećale biračima. A birači moraju znati da ne smiju glasati za one političke stranke i pojedince koji se nisu jasno izjasnile da se vlasništvo nad cjelokupnom državnom imovinom mora uknjižiti na državu BiH.

 
< Prev   Next >